what is a year in life

Stari novi iako zasada prazan pa se divite dotada pogledu...

........i onda sam konačno donio kući komp i eto.

Mrzim one dane kada se budim živčan a prve riječi upućene prema meni me razljute.
Današnje putovanje je obilježilo masovno migriranje debila iz sela ovoga kraja u veliki grad Osijek!
Probajmo to pobliže opisati.
Ulazim u autobus i nakon 4 godine iskustva putovanja međugradskim linijama ja sam prilično svjestan da je bus milina kada uđete u njega iz hladnoće ali nakon 20 minuta postaje vam neizdrživo vruće i polako ali sigurno vam postaje muka tako da ja uvijek malo otvorim prozor i to dovoljno malo da to ne bi nikome trebalo smetati.
Kakve to veze ima sa debilima?
Evo ove,dolazimo do jednoga sela i ja uživam u toplini autobusa ali i dotoku kisika u svoj mozak i vidim da ulazi jedan lik koji mi je antipatičan od...pa oduvijek.Pomislih...evo idiota koji će zatvoriti prozor jer uvijek mora sjesti nazad.
Tako i bude.
Taj lik uvijek ali uvijek sjedi nazad i jednom mi je skoro sjeo u krilu jer on MORA biti nazad!
E taj lik je i prilično osjetljiv na temperaturne promjene jer čim vani bude malo hladno on skoro umire ali čudi me kako budala ne shvati da onda u busu treba biti malčice otvoren prozor da se zrak ne bi previše ugrijao...
Zatvorio je prozor...
Naravno nakon nekog vremena je svima nama polako postajalo vruće toliko da sam se ja čak počeo znojiti a to je odlično u ovome vremenu.
Naravno frajeru je sada strašno vruće i muka i ne zna zašto i sada psuje vozača autobusa i sve okolo.
Izašao je na prvoj stanici i naslonio se na ogradu koliko mu je bilo muka.
Žali Bože što nije ispovratio dušu...

Imao sam samo sat vremena u Osijeku da obavim sve što mi treba i naravno recimo da sam 90% stvari uspio napraviti i čak sam čuo neke za mene veoma ohrabrujuće stvari.Što se tiče faksa tako da imam malo nade.Mrzim se nadati.Nada je kurva.
Konačno isplatih vozačku,kupih nešto za Neaeru(Narniu,Nedefiniranu) i šibaj nazad u izolaciju!
Ostalo je...dosadno a i ne da mi se više pisati.

Trebao sam iću u Osijek ali ništa od toga,stara me nije htjela probuditi jer je bilo hladno pa me htjela poštedjeti malo....
Ipak na kraju je stiglas vijest da su stigli novci za one jabuke u kojima sam bio raditi pa je trebalo otići u obližnje mjesto po njih.Ubrzo smo se dogovorili za prijevoz i šibaj.
E to je bilo jako,jako spooky!
Prvo čim smo izašli iz vozila pred nekom zgradom su nas neka dva lika upućivali kamo treba ići a mi smo otišli kao što su rekli u taj neki ured.
Pokucali smo i otvorili vrata a u tom malenom uredu se nakupilo nekih 10-tak ljudi i sve je bilo puno dima koji nisam podnosio ni kao pušač kamoli kao bivši "smoker".
Fora je bio taj neki bizaran odnos ljudi prema nama i kako smo otvorili vrata oni su nas pozivali unutra i ne bi nas ništa ni pitali da mi nismo njih upitali za novce pa su nas poslali u drugu zgradu...naime tamo je bio neki sastanak nekakvog odbora i nisu se nimalo bunili - očito su to članovi odbora neke tvrtke iz koje se nema što više ukrasti.
Uputiše nas u drugu zgradu a iz druge zgrade nas uputiše u drugi grad!
Rekli su mojoj mami i jednom liku ime neke žene koje moramo pronaći ali pošto ljudi kada misle na novac ne pamte imena stoga sam zamolio da kaže i meni jer ja sam najmanje novaca zaradio pa nisam se previše uzbuđivao.
Dok smo stigli u grad i u banku smo popizdili smo.Otvorili smo račune jer nismo još imali ali smo odmah dobili novce.Još me pitala da li ih želim...!?A ne da li želim.
Onda malo tu i tamo po gradu pa čak i jedan China shop gdje me jedna mala slatka kineskinja gledala kao da sam došao s Marsa.Inače bilo mi je fora čuti kineski jezik koji bih jednom volio naučiti ali nisam se odlučio oko kojeg dijalekta he,he!
A i kineskinje su mi jako slatke...
Nakon toga u kafić gdje sam znao ići sa curom u onim rijetkim trenucima kada sam ja u tome gradu.
Malo sam pričao s tim frendovima iz sela za koje mnogi misle da su gay ali nakon ovoga danas sam siguran da nisu i ne,nisam ih isprobao!
Nakon toga povratak kući i odlaganje novaca na mjesto koje moram zaboraviti da je postojalo...ali čim mi stigne rješenje sa suda mislim da će mi se osvježiti pamćenje i dobio sam skoro duplo više nego što sam se nadao.
Onda čim sam stigao kući trči na telefon i probati uhvatiti nekoga s faksa i eto,dogovorio sam se s frendicom da sutra odemo prijaviti ispit...i ostala sranja...

Mislim da sam najsretnija osoba na svijetu trenutačno...dok vi ovo čitate trenutak je prošao a dok sam stigao do ovoga djela sigurno jer davna prošlost i taj jebeni trenutak...

Hm...komp mi se kvari...gnjavim curu ;-) ...ona gnjavi mene i tako.
U jebote,napisao sam takav post koji kada vidim na drugom blogu odmah trčim strelicom na X!
Kul brader dis iz maderfaking grejt!

Utorak


Krenuli smo raditi totalno bez iakave ideje i novaca a morali smo platiti 3 puta više nego
što smo planirali.Ništa nije bilo na našoj strani i vladao je strah da ćemo debelo ispušiti
što se tiče tih drva...
Ali kako se sudbina zna poigrati s ljudima to je nešto nevjerojatno.Imali smo nekih 100
metara kubičnih drva a 1 m kubni je 200 kuna.A to treba prodati kada živih u nekom selu što
je nemoguće jer svi kukaju kako se nema para.Fora je u tome da i ako prodamo mi smo taman na
nuli a profita nema.Profit su recimo besplatna drva za nas.
I tako smo krenuli s manje više peha i nesreća i već u očaju dok smo našli jednog kupca u
selu i dok su drva odvezena nađen je još jedan kupac i još jedan i još jedan...do kraja dana
a izašli smo u pola 7 navečer iz šume po mraku prodali smo toliko drva da smo čak bili u
manjku 15 metara.

Barem smiješak sreće u utorak...



Srijeda


...ali s pokvarenim zubima u srijedu jer drva su poskupila i morati ćemo platiti više dok
smo u šumi i morali ostaviti nešto jer nam je istekao rok.
Bilo kako mi smo na nuli a ljudi su dobili i višak s obzirom da smo svakome dodali 10% više
tako da je onaj tko je kupio od nas platio manje,dobio to legalno i dobio više.
Oni happy,mi happy,mi crkli od umora toliko da me sve živo boli kao i kurac za drva narednih
nekoliko tjedana kada ću opet morati sve ispočetka.

MOJE MISLI...

Ljudi mi često govore da sam pesimist.Često mi prigovaraju da uvijek gledam lošu stranu života i ako gledam neku mogućnost uvijek izvučem onu lošu.
Jednu stvar sam gledao uvijek s optimizmom...jednu jedinu...pitao sam se i zašto baš tu stvar vidim toliko optimistično naspram svih ostalih?
Prije su mi prigovarali i da ne očekujem ništa od života i da nemam nikakvih snova a onda se rodio jedan san u meni i taj san vidjeh samo optimistično.
Onda dobijem po nosu jer sve ostalo vidim pesimistično i glupavo od mene tu stvar gledam toliko lijepo i super optimistično.Nisam realan...
Naravno...nije mi se svidjelo ono što sam čuo i moj san se raspršio i sada se ne usuđujem više
sanjati...
Iako bih volio da mi se taj jedini san u mojem životu ostvari...

Odlučih ostati u realnosti i životu i pokušavam sagledati aspekte svojeg života.
Danas dok sam se mučio,malkice iskrenuo zglob na ruci i osjetio bolove u kralježnice,dok sam gulio kožu i vadio komadiće zemlje i drveta iz očiju te smrzavao se na hladnoći postadoh svjestan da će mi još jako dugo ili možda čak cijeli život tako izlgedati život.Realno gledajući...u pravu sam.

Hej...barem imam krov nad glavom,drva za grijanje,hrane u hladnjaku i vode za oprati se.
Što mi još treba za život?

Probdio sam noć u bolovima i grcevima da bih se ujutro jedva ustao te bzvz otišao skroz u Osijek i vratio se nazad jer nije bilo mirovine.
Raspoloženja sam mijenjao brže nego što mi je trebalo da izdahnem zrak koji sam maloprije udisao a najgore je bilo što nisam mijenjao raspoloženje tipa dobro-loše-dobro-loše nego loše-još lošije-loše-super loše...
Ok,smrzavao sam se vani kuhao sam se u autobusu i nisam se nikako mogao bezbolno smjestiti.
Barem sam se fino najeo kod kuce kada sam stigao...
Poslije došla Narnia a ubrzo poslije i moj stari i usrecio me viješcu kako cemo raditi još dva dana a još nije rekao kako mu se mota po glavi da izreže još nekoliko komada u šumi ali znam da ce to sutra/preksutra i reci i još me više usreciti.
Ne smeta mi što cemo morati duže raditi nego me smeta to što je sljedeci posao utovar a mene i ovako jako boli kralježnica i najiskrenije saginjanje mi nije omiljeni sport ovih dana...
Barem me Narnia usrecila svojom prisutnošcu...

Lagao bih da napišem kako ne razmišljam o ničemu ovih dana dok u stvarnosti razmišljam puno više o nekim stvarima nego ikada.
Stvar je u tome da neću odmah pisati o tome jer mi se zaista ne da pisati ovih dana.
Tako da možda drugi put...

Ok...već odavno nema cigara nego samo kave,i nije teško jer sam konačno sazrio za tu odluku.
Ali nije o tome riječ,riječ je o nekoj drugoj ovisnosti...ovisnosti o novcu...

Evo kako moja priča ide...

Stara uleti ujutro u sobu s riječima: "J. polako se probudi..."(s onim glupavim mađarskim naglaskom).
Budim se s upitnikom iznad glave i s još većim kurcem iznad njega pitavši se "Koji kurac se tu događa!?".Odlazim u kuhinju i pitam staroga što se sad događa a on hladno odgovara da idemo raditi jer još nije gotovo.Ok,to mogu podnijeti iako sam pretpostavljao da zbog toga neću kod frendice na rođendan jer ću se umoriti...da sam barem znao koliko...
Ujutro odlazak na radno mjesto za koje je mogu reći jako dinamično ali samo zato jer smo ga uništili (rezanje drva u šumi daje priličnu dinamiku u izgledu radnog prostora i uzbuđenje od opasnosti na poslu).Naravno raditi s radoholičarima i bivšim dizačima utega je divno iskustvo za nerazvijenog mladića poput mene...
Uglavnom kada se radi ne kukam nego radim.E...u tome je i problem jer sada me kičma TOLIKO boli da je to nenormalno ali tako mi treba kada dižem teško.Oh da...i uživam kada onda netko stoji sa strane i ne bi se nimalo pomaknuo a njemu su ta drva isto toliko važna kao i meni...
Stari me morao smirivati jer sam se jako naživcirao zbog tog lika.
Dok smo išli kući prolazili smo ispod brda i primjetio sam da ima tamo nekoliko stotinjak metara gdje se led ne topi i Sunce ne sja...i piri jaaaako hladan vjetar.Još kada ti se pridruži starac koji je bježao iz Mađarske 56' zbog straha od odmazde Rusa (inače,srušio je Lenjinov kip....) onda stvarno imaš dojam da si u Sibiru.Kada malo bolje razmislim ima tu nekoliko njih koji su godinama bili u Sibiru ali to je druga priča...
Naravno kada sam došao kući najeo sam se i legao malo odspavati i kada sam se probudio osjetio da me bole i one kosti u tijelu za koje nisam ni znao da postoje...
Uglavnom ostatak dana sam proveo pred kompom igrajući se i zujeći bez volje za išta drugo.
Onda dođem na net i gledam blogove i nađem takve stvare da mi mozak opet stane na trenutak i srce na dva ali to je opet druga priča i ne da mi se o tome.

SAN...

Hm...nije prvi puta da ga sanjam nego je nastavak...inače snove ovakvog tipa sanjam u nastavcima u razmaku od nekoliko tjedana ili mjeseci.

Ja sam ja i nalazim se u nekom velikom gradu,nepoznato kojem ali ima sličnu ulicu kao Kapucinska u Osijeku ali i veliki trg kao u Moskvi dok su sve zgrade zaista moderno izgrađene.
Ne sjećam se prvog sna osim mjesta u tom gradu i tog grada ali u ovom me već traže neka korporacija ili takvo neko sranje.Uglavnom san počinje da izlazim iz neke zgrade i imam osjećaj kao da se moram skrivati i tako u snu bježim i skrivam se od svakoga...uglavnom nekih građevinarskih radnika kojima netko dojavljuje stvari o meni na nekakve Motorole.
I to traje neko vrijeme,ulazim i izlazim iz nekih zgrada i tako...Šećem se po gradu i veoma mi je poznat ali onda u jednom trenutku prođem pokraj neke zgrade i vidim posve jasno svoj odraz...ali vidim odraslog čovjeka kratko ošišanog i neobrijanog s malo većom bradom već sijede kose i brade...nešto kao H.Ford u Bjeguncu.
U jednom dijelu sna skoro me uhvate li uspijevam pobjeći skačući na nekakav radni bager,radni stroj ili tko zna šta...i frajer otvara vrata u kabinu i poziva me da uđem i da će me povesti jer to često radi,poveze nekoga na polja gdje radi nedaleko izvan grada.
Stvar je u tome da je frajer iz korporacije i u trenutku kada me opisuju u radiju (ne javnom nego korporacijskom) on nešto mrmlja i gasi ga...olakšanje.
I tako pričamo i gledam krajolik kojim se vozimo...ne sjećam se da li sam ikada u životu vidio takva mjesta ali često ih sanjam.Ne znam to opisati.
Primjetio sam da tip ima nešto u mjestu ispod kabine i pitam ga što je a on odgovara da je to neki motor jer se bavi nečime opasnim i treba mu da brzo odmagli ako zagusti.
Stižemo na mjesto i ulazimo u nekakav kompleks i lutamo hodnicima koji su puni nekakvih bršljana i zidovi te cijevi su skroz obrasle.On oblači nekakvo zaštitno odijelo i kaže da ide raditi a neka i ja uzmem jedno odijelo.Tako i napravim a vidim da ih ima više tamo a oni zasigurno nisu isključili radio...
Kažem tipu da moram otići na wc a on kaže da je bolje da odem do tog bagera jer tu je opasno...?
Ok...i bila mi je namjera drpiti taj motor...
Dok hodam tim hodnicima pronalazim razne kanistre benzina i goriva ali puno više vrsta nego što ih danas imamo.Uzimam i cijevi za vrt (one plastične) jer što ako u motoru nema goriva i pitanje je kakav je to motor i kakvo gorivo mi treba ali moram biti brz...uzimam i krpu.
Uzeo sam tu cijev i krpu zbog prelijevanja benzina iz kanistra u spremnik za gorivo ali čudno je bilo što sam se u snu prisjećao kako sam to radio na praksi davne 2003.g....?
Uglavnom izvlačim motor i skontam da je to obična kroserica što znači da ide onakvo gorivo kakvo poznajem odmalena...(inače sjećam se i svojih misli iz sna pa je to sve djelovalo strašno i bolesno realno!!!).
Sjedam na motor uzimam kacigu te još s preostalim krpama obavijam glavu jer tip imam veću glavu od mene stoga i kaciga je veća (tu već postaje zaista bolesno,kao da ću to zaista proživljavati negdje u budućnosti).Palim motor i gledam u kompleks svjestan da stvari koje sam vidio u kompleksu je baš ono što nisam trebao vidjeti...a vidio sam da su ti likovi išli paliti one boljke iz kompleksa a u kompleksu je još bilo jako ali jako puno raznih kemikalija i tako...
Dajem gas i odlazim...

Dan je počeo usrano i zasrano.Doslovce!
Ne pitajte me ništa,zaista ne bih o tome...
Najveća je istina da je jedina stvar koja vas može izbaciti iz
takta veoma brzo i veoma jako vas naživcirati je računalo,
pogotovo ako morate svaki dan reinstalirati windowse...da...
I to sam preživio...
Nakon sam sjedio pred kompom cijeli (skoro cijeli) dan.
Uskoro sam čuo nekakvo vrištanje u dvorištu...mačke se potukle
a ja sam izletio van gledati cat-fight!
Kao i moj oštrodlaki lovni terijer...ako možete sada zamisliti programiranog
ubojicu kojemu kažete "UBIJ" i on odmah kreće na posao možete zamisliti
i što je bio nastavak...
Nakon toga susret s Narnijom...nažalost "nešto" me opet pritiskalo
pa sam morao otići...zasrana situacija...doslovce...ali zaista ne bih o tome...

Hm...pa...kao da se nesto posebno događalo ovih dana.Smirio sam se.Narnia mi je lijepo
objasnila neke stvari i to je djelovalo veoma korisno za mene.

Inače,kako stvari stoje ja sam super sretna i zadovoljna osoba u životu.A kako je vama?

Nemam apsolutno nikakvih dubokoumnih misli.

Sto je ljubav?
(Sto kazu djeca stara 4 do 8 godina)

Ljubav je...
Kada te netko povrijedi, cak i kada te netko povrijedi jako, ne places zato sto znas da ce to povrijediti osobu koja je povrijedila tebe!
Mathew, 6 godina

Kada je moja baka imala artritis i nije si mogla lakirati nokte, moj djed joj ih je lakirao iako je i on imao artritis.
REBECCA, 8 godina

Kada djevojka stavi parfem, a decko stavi losion poslije brijanja i oni odu van zajedno i mirisu jedno drugo...
KARL, 5 godina

Kada znas da te starija sestra voli zato sto ti daje svu svoju odjecu i onda ode sebi kupiti novu!
LAUREN, 4 godine

Kada su starija gospoda i stariji gospodin jos uvijek dobri prijatelji iako se znaju dugo vremena.
TOMMY, 6 godina

Kada te netko voli, nacin na koji izgovara tvoje ime je drugaciji!
BILLY, 4 godine

Kada izadjes van i ponudis svoj cips nekome bez da cekas da on tebi ponudi svoj!
CHRISSY, 6 godina

Ako zelis nauciti bolje voljeti, pocni s prijateljem koji ti se ne svidja!
NIKKA - 6 godina

Kada nekom kazes nesto lose o sebi i bojis se da te ta osoba ne ce voljeti zbog toga sto si rekao, a onda te ta osoba iznenadi tako da te zavoli jos i vise!
SAMANTHA, 7 godina

Postoje 2 vrste ljubavi: nasa ljubav i Bozja ljubav. Bozja ljubav objedinjuje obje!
JENNY, 4 godine

Kada mama vidi tatu znojnog i prljavog, ali mu ipak kaze da je svejedno zgodniji od ROBERTA REDFORDA!
CHRIS, 8 godina

Kada decku kazes da ima lijepu majicu iako istu majicu nosi svaki dan!
NOELLE, 7 godina

Nemojte govoriti VOLIM TE osim kada to osjecate. A kada to osjecate, recite to cesce. Ljudi zaboravljaju reci VOLIM TE!
JESSICA, 8 godina

Grliti, ljubiti, reci NE!
PATTY, 8 godina

Kada ti tvoj pas lize lice iako si ga ostavio samoga cijeli dan!
MARY ANN, 4 godine

Kada volite nekoga, oci vam trepcu i u njima vam sjaje male zvjezdice!
KAREN, 7 godina

BOG je mogao reci carobne rijeci da se oslobodi cavala na krizu, ali nije. To je ljubav!
MAX, 5 godina





THE END